Tanja Porčnik: Ekonomske slobode i imovinska prava podstiču inovacije

Početak pandemije i međunarodna kriza koja je nedugo potom uslijedila bili su sjajan povod da se proponenti antitržišnih i antiliberalnih vrijednosti oglase i označe kraj liberalno demokratskog poretka. Građani su se okrenuli državama i odrekli svojih sloboda u iščekivanju da će one uspjeti da dođu do strategije koja bi učinila da pandemija nestane. I pored restriktivnih mjera neviđenih razmjera, te značajnog ukidanja ličnih, ekonomskih, u nekim oblastima čak i političkih, sloboda, pandemija je još uvijek prisutna – a njen kraj se još uvijek ne nazire. Jačanje državne moći i sve veća kontrola nad aktivnostima građana bi mogla da dovede do ozbiljnog narušavanja ličnih sloboda, te bi Orvelova distopija vrlo lako mogla postati naša stvarnost.

O svemu tome smo razgovarali sa Tanjom Porčnik. Ona je ekonomistkinja i predsjednica Instituta za ekonomsko i strateško istraživanje – Visio Institut iz Slovenije. Naša sagovornica je takođe autorka poznatog Indeksa o ljudskim slobodama koji objavljuju Fraser Institut iz Kanade i Cato Institut iz Sjedinjenih Američkih Država , a koji se već nekoliko godina koristi kao alat u analizi različitih aspekata slobode u gotovo 162 države širom svijeta.

Godina za nama nam je donijela dostinu nevjerovatnih, pa i istorijskih, događaja. Kako mislite da će oni preoblikovati svijet u budućnosti?

U svjetlu globalne pandemije, vidim tri značajne promjene u nastanku. Prvo, spremnost države za vanredne situacije će se poboljšavati. Zdrastveni sistemi nisu bili spremni za takvu zdrastvenu krizu, dok je državna infrastruktura za vanredne situacije bila nerazvijena i u lošem stanju. Ubuduće će politička elita morati da nauči lekcije iz prošlih neuspjeha i ojača zdrastveni sistem i obezbjedi sistematski remont državne infrastrukture za vanredne situacije kako bi bila otpornija i brže reagovala kada nastupi sljedeća zdrastvena kriza.

Druga značajna promjena koju predviđam je kako ćemo komunicirati sa drugim ljudima na poslu, u školama, sa javnim sektorom ili sa prijateljima i porodicom. Zbog tih promjena, mnogi poslodavci će konačno morati pružiti poštenu šansu radu na daljini. Isto tako, obrazovni sistemi su napravili ogroman iskorak u tome što su postali fleksibilniji i uskađeni sa napretkom u korišćenju računara i video komunikacija. Ove promjene ne idu u korist samo učenicima već i nastavnicima i roditeljima. Takođe, vidimo da su mnoge države konačno postale dovoljno smjele da slijede Estoniju i druge zemlje koje su već postigle značajan napredak u pretvaranju javnih usluga u fleksibilna elektronska rješenja za svoje građane. Konačno, mnogim ljudima je postalo veoma ugodno da koriste video aplikacije kako bi ostali u kontakt sa svojim prijateljima ili članovima porodice. Oslanjanje isključivo na lična okupljanja i povremene telefonske pozive zamjenjeno je redovnim i povoljnim video pozivima.

Treće, nakon pandemije ćemo najvjerovatnije svjedočiti i smanjenom intezitetu u međunarodnoj trgovini. Ovaj korak nazad u odnosu na globalizaciju nije posljedica nedavnog porasta nacionalizma i parohijalnosti zagovornika ekstremne ljevice širom svijeta, već promjene u načinu na koji će ljudi, koji su za slobodnu trgovinu i kretanje, obavljati svoje poslovne i druge ekonomske aktivnosti ubuduće. Pandemija je promjenila njihovu perspektivu o riziku koji preuzimaju kada su njihovi lanci snadbjevanja “dugački” i međunarodni. Stoga je mudro za sve učesnike na tržištu da više zavise od lokalnih i regionalnih proizvođača, te tako diversifikuju svoje privrede kako bi zadovoljili potrebe unutar zemlje kada sljedeća kriza udari. Takav pomak u ekonomskim aktivnostima će nesumnjivo dovesti do većih troškova za potrošače i sve proizvođače u tom lancu snadbjevanja. Međutim, takva promjena će takođe postaći lokalne proizvođače i povećati zaposlenost u lokalnoj ekonomiji.

Pandemija je omogućila veliku moć vladama širom svijeta. Kako mislite da će ovo uticati na naše individualne, ekonomske i političke slobode u postpandemijskom periodu?

Primjetno je to što je pandemija izbila usrijed duboke krize sa kojom su se suočavale liberalne demokratije. Napadi na pomenute slobode su se povećavali tokom protekle decenije, a manifestovali su se kroz porast nacionalizma, politiku polarizacije i posljedičnom usponu neliberalnih demokratija. Međutim, pandemija pokazuje da je liberalna demokratija, sa svojim slobodnim i otvorenim tržištem, otpornija i sposobnija da se nosi sa zdrastvenom krizom od drugih političkih sistema koji su zasnovani na slabijem poštovanju i zaštiti ljudskih prava i sloboda. Iz tog razloga, liberalna demokratija bi mogla izaći iz globalne pandemije još snažnije nego što je u nju ušla.

Pristalice antikapitalističkih i antiglobalizacijskih ideja tvrde da je pandemija dokazala neefikasnost slobodnog tržišta i globalizacije. Kakav je Vaš odgovor na ove tvrdnje?

Ne mogu da se usaglasim sa takvom tvrdnjom. Kao što je ranije pomenuto, pandemija je razotkrila ranjivost i nepripremljenost zdrastvenih sistema i državnih institucija za vanredne situacije. Međutim, kada analiziramo uticaj slobodnog tržišta i slobodne trgovine na trenutnu situaciju, vidimo da su oni ublažili efekte pandemije i predviđa se da će to omogućiti brži oporavak. Ključni element ovih jednačina jeste da su ove zemlje otpornije i sposobnije da se nose sa zdrastvenom krizom od zemalja sa nižim stupnjevima ekonomskih sloboda. Ova tvrdnja je potkrijepljena i empirijskim nalazima u kojima viši stupnjevi ekonomskih sloboda dovode do veće sposobnosti u prilagođavanju šokovima smanjenjem trenja u preraspodjeli resursa i reorganizaciji ekonomskih aktivnosti. Dalje, ekonomske slobode i imovinska prava jačaju uslove i podsticaje za inovacije u zdrastvu i podstiču ekonomiju ne samo da se brzo prilagodi novonastaloj krizi javnog zdravlja, već i da bude bolje pripremljena za sljedeću. Ekonomske slobode bi zato trebale biti jednako važan prioritet tokom pandemije kao što je to, ili bi trebalo biti, u boljim vremenima.

Da li Vas brine to što su takvi glasovi postali sve snažniji, te su antikapitalistički sentimenti postali izraženiji nego je to bio slučaj u predpandemijskom periodu. Tokom pandemije su ti glasovi pozivali za što veću umješanost države u ekonomske aktivnosti. Da li to može donijeti bilo šta dobro građanima i sveopštem napretku?

U vremenima velike nacionalne neizvjesnosti, država je pozvana da djeluje, a sadašnja pandemija nije izuzetak. Međutim, kreatori politika bi trebali da imaju na umu da se od njih ne očekuje samo nametanje i sprovođenje proporcionalnih pravnih mjera za suzbijanje širenja korona virusa, već i održavanje ili čak i jačanje institucionalnog okruženja sa sigurnim pravima i slobodama koje će omogućiti zemlji da se bolje nosi sa krizom i da se kasnije brže oporavi od nje. Premda su države zaista prihvatile aktivniju ulogu u ekonomiji tokom pandemije, nisu uočljivi znakovi, čak ni među državama koje baštine visoke stupnjeve ekonomskih sloboda, da će mjere vezane za pandemiju biti privremene odnosno prilagođene samo trenutnim okolnostima.

U posebnom izvještaju časopisa The Economist iz 2018. godine o liberalizmu piše: „Uspjeh je liberale pretvorio u samozadovoljnu elitu. Vrijeme je da se obnovi duh radikalizma“. Da li mislite da liberali širom svijeta lutaju bez svrhe, te da žive od uspjeha iz prošlosti?

Stotinama godina su se liberali borili za slobodu pojedinca, otvorena tržišta, vladavinu zakona i demokratiju. Zatim, nakon što se dostigao vrhunac privrženosti liberalnim vrijednostima i institucijama početkom 2010. godine dolazi do značajnih promjena. Od tada se svijet udaljava od liberalizma. Ma šta da je razlog ovih promjena, naši životi sada nisu bolji. Stoga, naša društva moraju ponovo pronaći put ka ovim vrijednostima.

Da li vidite radikalizam kao jedan od pristupa u obnavljanju duha liberalizma u XXI vijeku?

Sve zavisi od toga šta ljudi podrazumijevaju pod takvim pristupom.

Kakav bi trebao biti odgovor liberala na povećanje državne moći?

Kada je povećanje državne vlasti na štetu ljudskih prava i sloboda, liberali bi se trebali usprotiviti takvim vladinim postupcima. Kao što je engleski politički filozof Džon Lok napisao: „Cilj zakona nije ukidanje ili obuzdavanje, već očuvanje i proširenje slobode“.

Šta bi mogli biti temelji novog liberalizma u postpandemijskom svijetu?

To bi trebalo da ostanu ljudske slobode i jednake mogućnosti zajedno uz vladavinu prava, ograničenu državu, otvorenu konkurenciju i demokratiju.

U SAD-u, koje se već decenijama smatraju bastionom kapitalizma i slobode, imali smo priliku da svjedočimo nekim nevjerovatnim događajima u proteklom periodu. U svjetlu nedavnih događaja, da li smatrate da američke proliberalne snage imaju snagu u želju da se izbore sa radikalnom ljevicom i desnicom u SAD?

Oni Amerikanci koji i dalje ostaju pristalice slobodne trgovine, otvorene konkurencije i građanskih sloboda bivaju sve više potisnuti ka rubu. Pod rukovodstvom predsjednika Trampa, Republikanska partija se vidno udaljila od svoje dugogodišnje podrške ekonomskim slobodama, globalizaciji, vladavini zakona i ekonomskoj saradnji sa međunarodnim partnerima.

Istovremeno, republikanci su naučili dvije lekcije u posljednje četri godine. Prva je da postoji znatan broj glasača koji će glasati za njih sve dok se neprestano zalažu za nacionalizam, protive imigraciji, ili favorizuju domaću proizvodnju. Ti glasači su u zabludi da protekcionizam dovodi do rasta radnih mjesta i ekonomskog prosperiteta ili im nije stalo do toga dokle god mogu da uživaju ekonomske koristi od ograničenja ekonomskih sloboda. Druga lekcija koju su naučili je da kad jednom prodaš dušu bilo kom entitetu, teško ju je povratiti.

Evropska unija nije ostala imuna na slične probleme. Šta vidite kao najkritičnije izazove za EU u narednim godinama?

Zaista, Evropa doživljava svoj udio napada na liberalnu demokratiju. To je najuočljivije u Mađarskoj i Poljskoj gdje je prisutan rast nacionalizma, napada na slobodu medija, slabljenje vladavine prava, te napadi na građanska prava i slobode. Uslijed porasta neliberalnih demokratija, mnogi Evropljani su se uključili u vraćanje liberalnih i demokratskih vrijednosti i institucija.

S druge strane, Evropljani sada imaju i nove brige. Ako zdrastvenu krizu i neliberalne tendencije stavimo po strani, deficiti država članica EU koji su jednim djelom prouzrokovani demografskom slikom sada se dodatno pogoršavaju paketima pomoći u prevazilaženju kovid-19 krize. U ovoj situaciji, povećani deficiti će dalje otežavati fiskalne kapacitete država da pokriju državne troškove koje proističu iz prethodnih obaveza.

Da li će glad EU za regulacijom tržišta uništiti njenu globalnu konkurentnost?

Umjesto prekomjerne regulacije, EU treba da nastavi sa jačanjem i podržavanjem evropskog jedinstvenog tržišta na kojem će osigurati slobodno kretanje roba, usluga, kapitala i osoba i na kojem će građani moći da slobodno žive, rade, uče i posluju. Istovremeno, države članice EU moraju da razmotre nacionalne ekonomske politike koje će razvijati različite privredne grane i tehnologije koje im neće samo omogućiti da učestvuju u globalnim lancima snadbjevanja, već i da zauzmu značajan udio na globalnom tržištu.

Dostina zemalja u EU počinje tijesno da sarađuje i njeguje odnose sa autoritarnim režimima u Rusiji i Kini. Da li bi ovo moglo da ošteti temeljne vrijednosti EU?

Evropska unija se sve više suprostavlja kršenju ljudskih prava u Rusiji, Kini i drugim autoritarnim državama. Važno je napomenuti da se EU nedavno složila oko liste najvećih svjetskih kršilaca prava: Kine, Rusije, Eritreje, Libije, Sjeverne Koreje i Južnog Sudana. Za ove zemlje je EU prihvatila novi paket sankcija, koji se sastoji od zamrzavanja imovine i zabrane putovanja.

Dalje, preduzeća iz EU redovno sprovode dubinske analize ljudskih prava identifikujući i reagujući na rizike po ljudska prava u svom poslovanju i lancima snadbjevanja u zemljama sa značajnim prisustvom kršenja ovih prava. Međutim, pandemija je ograničila preduzeća u obilaženju dobavljače i vršenju revizije na licu mjesta, čineći otkrivanje i kontrolu štetnih uticaja na ljudska prava u lancu snadbjevanja sve izazovnijim.

Šta vidite kao značajne prepreke za napredak Zapadnog Balkana?

Slabu vladavinu prava i visok nivo korupcije.

Prethodna objava

Rizici, troškovi i benefiti digitalnog eura za korisnike

Sljedeća objava

Međunarodna koalicija protiv globalnog minimalnog poreza

Slične objave
Total
28
Share