Sajferpankeri pišu kodove

Privatnost je nužna za otvoreno društvo u elektronsko doba. Privatnost ne znači tajnost. Stvar privatnosti je nešto za šta čovjek ne želi da cijeli svijet zna o tome, dok je stvar tajnosti nešto za šta čovjek ne želi da iko ikada sazna. Privatnost je moć postepenog otkrivanja sebe svijetu.

Ukoliko dvije strane imaju određenu interakciju, onda svaka od tih strana ima svoje sjećanje na tu interakciju. Svaka strana može govoriti prema sopstvenom sjećanju te interakcije: kako bi bilo ko mogao to spriječiti?

Mogli bismo usvojiti zakone protiv toga, ali sloboda govora, čak i više od privatnosti, je od suštinskog značaja za otvoreno društvo; treba se truditi da uopšte ne ograničavamo bilo kakav govor. Ukoliko više strana razgovara zajedno na istom forumu, onda svaka može razgovarati sa svim ostalim stranama, te tako zajedno prikupiti znanje o pojedincima i drugim stranama. Moć elektronskih komunikacija omogućava takav grupni govor i neće nestati samo zato što bismo mi to možda željeli.

Sajferpankeri pišu kodove

Autor: Eric Hughes

Budući da želimo privatnost, moramo osigurati da svaka strana u razmjeni ima znanje samo o onome što je direktno neophodno za tu razmjenu. Budući da se o bilo kojoj informaciji može govoriti, moramo biti sigurni da smo ih otkrili što manje. U većini slučajeva, lični identitet nije bitan. Kada kupim časopis u trgovini i dam prodavcu novac, ne postoji potreba da istome otkrijem svoj identitet odnosno da sazna ko sam ja. Kada komuniciram preko elektronske pošte, moj pružitelj usluga (internet provajder) ne mora znati kome pišem, šta pišem ili šta mi drugi pišu; moj pružitelj usluge mora samo znati kako da moja poruka stigne do svog cilja i kolika je naknada koju dugujem za tu uslugu. Ukoliko je moj identitet otkriven od strane mehanizama koji postoje u ovoj razmjeni, onda privatnosti nema. Ovdje se ne mogu selektivno otkrivati; Uvijek imam obavezu da se otkrijem.

Prema tome privatnost u otvorenom društvu zahtjeva anonimne sisteme razmjene. Do sada je gotovina bila primarni takav sistem. Anonimni sistem razmjene ne podrazumijeva tajni sistem razmjene. Anonimni sistem omogućava pojedincima da otkriju svoj identitet kada to žele i samo ako to žele; ovo je suština privatnosti.

Privatnost u otvorenom društvu takođe podrazumijeva kriptografiju. Ako nešto saopštim, želim da to čuju samo oni kojima je ta poruka namijenjena. Ako je sadržaj moje poruke dostupan svijetu, nemam privatnost. Šifrovanje [poruke] ukazuje na želju za privatnošću, dok šifrovanje sa slabom kriptografijom ukazuje na ne baš pretjeranu želju za privatnošću. Dalje, za otkrivanje nečijeg identiteta sa sigurnošću, kada je anonimnost zagarantovana, potreban je kriptografski potpis.

Ne možemo očekivati da nam vlade, korporacije ili druge velike i bezlične organizacije daju privatnost iz svoje dobrobiti. Njima je u korist što govore o nama i trebali bismo očekivati da će to nastaviti. Pokušaj sprečavanja njihovog govora znači borba protiv stvarnosti informacija. Informacije ne žele samo da budu besplatne, već i da budu slobodne. Informacije se proširuju kako bi popunile raspoloživi prostor za skladištenje. Informacije su mlađi i snažniji rođak glasina. Informacije su brže, imaju više očiju, znaju više i razumiju manje od glasina.

Moramo braniti svoju privatnost ukoliko očekujemo da je posjedujemo. Moramo se okupiti i stvoriti sisteme koji omogućavaju anonimne razmjene. Ljudi su branili sopstvenu privatnost vjekovima koristeći se šapatom, mrakom, kovertama, zatvorenim vratima, tajnim rukovanjima i kuririma. Tehnologije prošlosti nisu omogućavale veliki stepen privatnosti, ali elektronske tehnologije to omogućavaju.

Mi, sajferpankeri, smo posvećeni izgradnji anonimnih sistema. Svoju privatnost branimo kriptografijom, anonimnim sistemima za prosleđivanje poruka, digitalnim potpisima i elektronskim novcem.

Sajferpankeri pišu kodove. Znamo da neko mora napraviti program (softver) za odbranu privatnosti, a pošto ne možemo doći do privatnosti ako to ne učinimo svi, onda ćemo ga napisati. Objavljujemo naš kod kako bi naše kolege mogle da vježbaju i igraju se sa njim. Naš kod je besplatan za upotrebu širom svijeta. Ne marimo previše ukoliko ne odobravate programe koje mi pišemo. Znamo da se program (softver) ne može uništiti i da se široko raspršeni sistem ne može ugasiti.

Sajferpankeri osuđuju regulaciju kriptografije, jer je šifrovanje u osnovi privatni čin. Čin šifrovanja, zapravo, uklanja informacije iz javne sfere. Čak i zakoni protiv kriptografije dosežu samo do granica države i njene ruke represivne sile. Kriptografija će se neizbježno proširiti po čitavoj zemaljskoj kugli, a sa njom i sistemi anonimnih razmjena koje ona omogućava.

Da bi privatnost bila široko rasprostranjena, ona mora biti dio društvenog ugovora. Ljudi moraju doći i zajedno primjeniti ove sisteme zbog opšteg dobra. Privatnost se proteže samo dotle dok postoji saradnja u društvu povodom ovog pitanja. Mi, sajferpankeri, smo u potrazi za vašim pitanjima i nedoumicama i nadamo se da ćemo vas angažovati kako ne bismo više zavaravali sebe. Međutim, nećemo biti pomjereni sa svog kursa ma koliko neki nisu saglasni sa našim ciljevima.

Sajferpankeri su aktivno angažovani u stvaranju mreža koje su sigurnije za privatnost. Ajde da nastavimo zajedno jednakom žestinom.

Krenimo naprijed.


Ovaj tekst je prvi put objavljen 9. mart 1993. godine pod nazivom A Cypherpunk’s Manifesto.

Prethodna objava

Liberalna demokratija je u opasnosti

Sljedeća objava

TV Vijesti: Šta se dešava sa PayPal uslugom?

Total
0
Share