Rizici, troškovi i benefiti digitalnog eura za korisnike

Evropska centralna banka (ECB) radi na sopstvenoj digitalnoj valuti čiji je trenutni naziv digitalni euro (DE). Nekoliko detalja je već dostupno u posebnom izvještaju koji je objavila Evropska centralna banka. Prije nego se krene u implementaciju digitalnog eura, postoje brojni tehnički problemi koje treba rješiti, ali i strukturni izbori koje treba načiniti.

Ipak, neke karakteristike su već poznate. Digitalni euro bi predstavljao novu tehnologiju za upotrebu eura koja bi oslanjala na karakteristike gotovine i depozita novca u finansijskim institucijama. Tri seta razloga podupiru ovaj projekta. Ovaj projekat, prvenstveno, nastoji da poboljša javni sistem plaćanja na strani korisnika; takođe, da poboljša efikasnost monetarne politike i zaštite mehanizama prenosa; ali i da odgovori na neke strateške i geopolitičke zabrinutosti. Prvi set pitanja je predmet rasprave u ovom članku. Preostala pitanja će biti predmet istraživanja u sljedećem članku.

Digitalni euro će biti skup informacija o vlasniku digitalnog gotovinskog bilansa. Takve informacije će se distribuirati kroz namjenske digitalne kanale i instrumente u vlasništvu ECB, koje zauzvrat moraju da komuniciraju sa privatnim platnim platformama kako bi omogućile transakcije na malo, baš kao i uobičajeni bankarski novac.

Plaćanja bi bila moguća i van mreže onda kada bi bio stvoren instrument, kao npr. pametne kartice, koje bi sadržale digitalni euro. U slučaju velikih informatičkih nezgoda (nedostupnih mrežnih usluga, masovnih sajber napada, nestanaka struje), plaćanja bi i dalje bila moguća, kao da se radi o gotovini. Naravno, pametna kartica bi vjerovatno bila pogodnija od snopa novčanica, a možda i zdravija, ako ste među onima koji smatraju novčanice potencijalnim prenosiocem virusa.

Digitalni euri bi se takođe čuvali na mreži u digitalnom novčaniku i bili bi dostupni za transakcije pod sredstvom internet bankarstva pomoću digitalnih novčanika ili računa komercijalnih banaka. Međutim, novčanik ili račun za digitalne eure bi bio pod nadležnošću ECB (ili komercijalne banke u njeno ime). Ovo je ključna razlika između novčanika za digitalne eure i današnjeg modela depozita novca. Ovo, takođe, podrazumijeva da bi nečiji digitalni euri bili deponovani u ECB, a ne pozajmljeni komercijalnoj banci (što je slučaj sa sadašnjim modelom depozita novca). Štaviše, ukoliko bi komercijalna banka bankrotirala, bankovni računi ne bi bili dostupni, a samim tim bi i sistemi plaćanja bili prekinuti. Suprotno tome, mala je vjerovatnoća da će ECB bankrotirati. To znači da su rizici za korisnike odnosno deponente niži. Pojednostavljeno, digitalni euri bi bili „poput“ bankarskog novca – ista upotrebljivost putem internet bankarstva i pametnih kartica – plus: to bi bilo sredstvo koje je direktno pod nadležnošću ECB, dostupno i na mreži (poput bankovnih depozita) i van mreže (poput gotovine). Ovo bi trebalo da bude objašnjenje zašto bi sa stanovišta korisnika digitalni euri trebali da budu superiorniji od gotovine i bankovnih depozita.

Time bi sistem plaćanja sigurno dobio na otpornosti. Konkretna postavka ove platforme je još uvijek predmet raznih rasprava. Zasigurno je da će implementacija biti skupa i da nikada neće biti u potpunosti sigurna protiv sajber napada. Iako bi to bila najsigurnija opcija, dodavanje namjenske infrastrukture (bankomata, poveznica do finansijskih institucija i prodajnih mjesta) onoj koja već postoji to neće biti nimalo lako. Puštanje digitalnih eura u promet kroz postojeću infrastrukturu bi moglo biti lakše i jeftinije, a korisnicima bi prelaz bio neosjetan. Bez obzira na to, nadogradnja postojeće IT infrastrukture i jačanje različitih zaštitnih uređaja za sve uključene operatore i dalje bi bilo veoma skupo.

Istovremeno, ECB mora odlučiti da li će direktno upravljati mnoštvom pojedinačnih računa (teoretski jednim za svakog stanovnika evrozone ili čak više ako i strancima bude dozvoljen pristup sistemu). Ovaj izbor bi stavio sposobnost ECB da upravlja knjigovodstvom i standardizacijom pod pritiskom. Alternativa bi bila dopuštanje komercijalnim bankama da riješe problem proširenjem platnih sistema: banke već posjeduju stručnost za upravljanje svim zaleđinskim i AML obavezama. Svakako, ova bi opcija svaku komercijalnu banku učinila potencijalnom metom za kriminalne aktivnosti. Međutim, hakovanje jedne komercijalne banke dalo bi pristup samo jednom podskupu računa, dok bi puna centralizacija učinila čitav sistem mnogo ranjivijim.

Očekivana superiornost digitalnog eura nad gotovinom i bankarskim depozitima je takođe izvor nekih zabrinutosti. ECB ne namjerava da eliminiše svu gotovinu u opticaju, jer gotovina bi trebala da ostane kao podrška u slučaju da dođe do IT nezgode. Ukoliko digitalni euro u potpunosti zamjeni novačnice, uspješan sajber napad bi mogao da uništi sistem plaćanja i diskredituje euro u cjelini. Štaviše, ako bi digitalni euro zamjenio u potpunosti depozite u bankama, to bi eliminisalo značajan dio izvora komercijalnih banaka i to bi vjerovatno prisililo ECB da održava likvidnost banaka. To ne bi bio nimalo uzbudljiv zadatak. Da bi komercijalnim bankama olakšali prikupljanje potrebne likvidnosti, zagovornici digitalnog eura preporučuju ograničavanje naknada za račune koji služe za skladištenje digitalnog eura, kako bi se na taj način izbjegla konkurencija sa državnim obveznicama; zabraniti kompanijama da koriste digitalni euro; i ograničiti apsolutni iznos digitalnog eura koji pojedinac može da posjeduje na svom računu. Sljedeći članak će detaljnije obraditi i istražiti ova pitanja.

Nije lako uravnotežiti sve ove faktore i prosuditi da li je projekat vrijedan nastavka. Uspjeh nije zagarantovan, a očekivane koristi na strani korisnika nisu nužno veće od očekivanih troškova.


Sadržaj i stavovi predstavljeni u tekstu su stavovi autora/ke i ne odražavaju nužno stavove nevladinog udruženja Mreža za globalne komunikacije. Tekstove možete slobodno citirati ili ih u potpunosti prenositi na svom portalu uz obavezno navođenje izvora.

Ovaj tekst je inicijalno objavljen na engleskom jeziku na sajtu Instituta za istraživanja ekonomskih i fiskalnih pitanja 12. maja 2021. godine. Nakon odobrenja Instituta, tekst je preveden i objavljen na našem sajtu 16. juna 2021. godine.

Prethodna objava

Završena treća Škola objektivizma

Sljedeća objava

Tanja Porčnik: Ekonomske slobode i imovinska prava podstiču inovacije

Slične objave
Total
0
Share