Uhvati me ako možeš

Politička previranja uvijek su bila obilježene lažnim vijestima. No njihov intezitet se širenjem komunikacionih tehnologija znatno pojačao. Osim toga, fenomen lažnih vijesti sa polja politike proširio se i preuzeo sve segmente društva podjednako. Ovakva kombinacija ekspanzije komunikacionih tehnologija i kanala uz slabljenje pouzdanosti informacija koje se preko njih dobijaju, čini se, može biti fatalna za moderno društvo koje još uvijek nema dovoljno kvalitetan odgovor na ovu pojavu. Neuhvatljivost virusa dezinformacija, poluinformacija i senzacionalizma, a naročito njihovih izvora, dodatno otežava posao. Sve ovo, dalo je za pravo svakom pojedincu kojem padne na pamet da plasira određeno mišljenje ili stav, sa predumišljajem ili bez njega, da bude relevantan nosilac novosti jednako kao i bilo koji etablirani medij ili zvanično saopštenje. U takvom metežu teško je pronaći bilo kakvu granicu, mjeru ili kriterijum.

F/M 2020., Broj 7

Vjesnik slobode je crnogorski časopis koji je u vlasništvu nevladinog udruženja Mreža za globalne komunikacije. Časopis je izlazio jednom mjesečno u digitalnom i štampanom formatu i pokrivao teme iz ekonomije, politike, umjetnosti, filozofije, nauke i tehnologija kroz prizmu individualizma. Od 2021. godine časopis izlazi jednom godišnje pod nazivom Globalne priče.

Kolike su posljedice lažnih vijesti na političke procese pokazalo se i na izborima u Sjedinjenim Američkim Državama kada je vlast preuzeo Donald Tramp, na opštu zatečenost većine u Sjedinjenim Američkim Državama i svijetu. Kandidat koji se upravo služio metodom plasiranja raznih dezinformacija i poluinformacija formirajući konglomerat stavova iz kojih je bilo teško razlučiti da li su stvarna pojava ili fikcija. Ovakav talas proširio se na Evropu pa je tako pokret Pet zvijezda preuzeo Rim, a potom i Italiju praktično sa društvenih mreža kojima je upravljano svim tim procesima. Istovremeno u Crnoj Gori desio se, kako je zvanično saopšteno, pokušaj državnog udara uz snažan udar medijskom propagandom prilikom ulaska u Sjevernoatlantski savez (NATO), dok je zvanično utvrđeno da je u Sjevernoj Makedoniji djelovao i hakerski centar koji je imao za cilj iskljičivo plasiranje lažnih vijesti i osmišljavanje različitih medijskih manipulacija koje bi djelovale što uvjerljivije.

Postavlja se pitanje, kako izaći na kraj sa ovakvim pojavama koje izazivaju, očigledno je, političke potrese i previranja koje mogu da ugroze društvo, stabilnost i demokratičnost istog, a ne zvučati paranoično ili ne skliznuti u nedemokratske metode i organičavanje slobode govora. Crna Gora se nalazi pred upravo takvim izazovom. Podatak koji je objavio Digitalni forenzički centar iz Podgorice da je prošlog mjeseca na temu Zakona o slobodi vjeroispovijesti objavljeno skoro 30,000 članaka od čega samo oko 6,000 u Crnoj Gori, dok su ostali objavljeni pretežno u srpskim medijima dovoljno govori o važnosti ovog propagandnog rata lažnim vijestima ili, popularno rečeno, hibridnog rata. Da ovaj pojam zaista zaslužuje, bez pretjerivanja, naziv rat, pokazuje i činjenica da su takve dezinformacije ili najčešće poluinformacije uspjele da mobilizuju ogroman broj ljudi koji demonstriraju na ulicama Crne Gore. Isto tako, očigledna manipulacija vijestima, koja je kasnije i utvrđena, dodatno je ojačala tenzije u aktuelnim previranjima vladajuće većine i crkveno-opozicionih krugova koji se protive novom Zakonu. Kako je navedeno na početku ovog teksta, ovi sukobi nijesu ostali samo na terenu politike. Zahvaljući društvenim mrežama i portalima, od lažne stvarnosti, oni su postali stvarnost većine građana koji su prihvatili nametnutu mantru i zaoštrili građanske odnose, često i nesvjesni inženjeringa koji se sprovodi nad njima iz nepoznatih ili malo poznatih izvora.

Nema sumnje da se Crna Gora mora zaštiti od poplave lažnih vijesti i sačuvati građane i javni prostor od zaoštravanja odnosa i tenzija koje su glavni cilj fake news propagande. Međutim, ovdje se nalazi i jako težak ispit za crnogrsku mladu demokratiju i državni aparat. Na koji način je to moguće uraditi, a pritom ne ugroziti slobodu govora, pravo na javno izrečen stav ili na novinarsku interpretaciju. Hapšenje ili privođenje novinara sigurno ne može biti rješenje, niti će dugoročno riješiti ovaj problem. Privođenje građana zbog javno iznešenog stava na društvenim mrežama, još manje. Problemu se mora pristupiti sistemski. Da ovaj proces nije nimalo lak, govori nam i to da društvena mreža Fejsbuk još uvijek, uprkos ogromnim naporima, nije našla način da se izbori sa lažnim vijestima, a premijer Velike Britanije, Boris Džonson, nakon što je odahnuo od Bregzita, priznao je da je London imao ogromnih problema i izazova zbog poplave lažnih vijesti u izbornom procesu. Ako ovom problemu nijesu odoljela ni društva koja posmatramo kolijevkama demokratije, razumljive su poteškoće sa kojima se Crna Gora suočava u ovom hibridnom sukobu u kojem je neprijatelj nepoznat, a meta nevidljiva. Svakako, iznad svake politike, previranja ili sukoba, mora se očuvati princip slobodnog i otvorenog društva u kojem, kako je govorio Volter, ne moramo da se slažemo sa onim što neko govori, ali moramo braniti njegovo pravo da to kaže. Kao i uvijek, možda je najbolji izlaz u obrazovanju, edukaciji građana i naučenosti da prepoznaju istinu od laži i u ponovnom vraćanju povjerenja u relevantne institucije i organe infromisanja. Ipak ovaj fenomen nije nov, samo što je ovoga puta njegov tempo mnogo brži a uticaj dublji nego ikada. No, rješenje ipak mora biti sistemsko i dugoročno omogućiti građanima pravo da znaju istinu i da sami donose zaključke na temelju zdravog razuma. No, kao da živimo doba koje je u sjajnoj replici i najavio Frenk Andervud, u čuvenoj seriji Kuća od karata: Doba razuma je mrtvo.

Prethodna objava

Kritičarima (neo)liberalizma

Sljedeća objava

Budućnost crnogorskog ekonomskog tigra

Slične objave
Total
0
Share