Danijel Kalezić: Bez slobode nema života

Još od 2013. godine u Crnoj Gori se organizuje Montenegro prajd kao svojevrsna parada hrabrih i slobodnomislećih ljudi koji staju u odbranu osnovnih ljudskih prava i slobode izbora. Iako su sami počeci ove borbe bili izazovni za sve pripadnike LGBTIQ zajednice, primjetno je da se crnogorsko društvo polako oslobađa stega konzervativnog društva. Takav napredak se ponajviše može prepisati grupi hrabrih pojedinaca koji su istrajni u svojoj borbi da pripadnicima LGBTIQ zajednice omoguće uživanje svih prava koje posjeduju građani Crne Gore. Jedan od tih pojedinaca je i Danijel Kalezić koji za Vjesnik slobode govori o svom iskustvu, izazovima sa kojima se suočava kao gej osoba, položaju LGBTIQ osoba, ali i o šestom Montenegro prajdu koji je održan 17. novembra 2018. godine u Podgorici.

Danijel Kalezić je jedan od organizatora Montenegro prajda i predsjednik nevladine organizacije QUEER Montenegro čiji je cilj da na nov i drugačiji način pristupi promociji i zaštiti ljudskih prava LGBTIQ osoba. U uvodnom predstavljanju Danijel za sebe kaže da je gej muškarac koji je 23 godine svog života živio skrivajući svoju seksualnu orijentaciju, te da je bio u konstantnom strahu da bi neko mogao da otkrije da je gej muškarac. Tih godina je često živio u strahu jer nikada nije vjerovao da će moći svoj život da proživi slobodno i srećno zbog čega je pokušao i da izvrši samoubistvo. No uz svu sreću, podrška prijatelja, djela porodice i ljudi iz njegove okoline su mu dali snage da živi život slobodno i iskreno. On je iskreno posvećen tome da ni jedan pripadnik/ica LGBTIQ zajednice ne proživljava strahove, patnju, bol i traume koje je i sam proživio kao mladić.

Šta za Vas, gospodine Kaleziću, predstavlja sloboda?

Sloboda predstavlja puno toga. Kroz kontekst LGBTIQ osoba sloboda predstavlja mogućnost da budemo to što jesmo, da živimo i izražavamo svoju seksualnu orijentaciju i/ili rodni identitet bez straha da će nas neko zbog toga prebiti, pljuvati, vrijeđati, diskriminisati ili nam se podsmijevati… Sloboda je za nas i osnovni preduslov da sve društvene kontakte koje imamo zasnivamo na iskrenim odnosima, bilo one sa porodicom i prijateljima, kolegama na poslu, poznanicima ili osobama koje nas samo u prolazu pitaju nešto… Bez slobode nema života i sve dok ne počnemo da živimo slobodno niko od nas koji smo lezbejke, gejevi, biseksualne ili trans osobe, mi zapravo i ne živimo jer se život bez slobode ne može nazvati životom.

Da li vjerujete da je crnogorsko društvo slobodno, ili smo ipak i dalje robovi raznih kolektivističkih ideja iz prošlosti?

Crnogorsko društvo se polako oslobađa, ali je i dalje porobljeno mnogim lancima i okovima. Ja vjerujem u crnogorski slobodarski duh kojem svjedoči istorija našeg naroda, a koji prati našu zemlju i naš narod od njihovog nastanka. Paralelno sa tim prati nas i sudbina kontinuiranih pokušaja oduzimanja te slobode i porobljavanja na različite načine. Vjerujem da nam ta kontinuirana borba daje veliki potencijal da se odupremo svemu što nas čini neslobodnima. Neki od tih okova i lanaca nas i dalje sputavaju, sa njima se još uvijek borimo. Od sve te borbe vjerujem da smo postali jači i čvršći i što se više borimo, više imamo snage da se odupremo onim lancima koji su najdeblji i najteži.

Predsjednik ste nevladine organizacije Queer Montenegro već dugo godina. Kakav je položaj LGBTIQ osoba u Crnoj Gori?

Položaj LGBTIQ osoba u Crnoj Gori još uvijek nije na zadovoljavajućem nivou. Tokom prethodnih godina je urađeno puno na unapređenju pravnog okvira kojim se štite naša osnovna ljudska prava te će ovaj proces biti uveliko zaokružen usvajanjem Zakona o životnim zajednicama lica istog pola koje će se dogoditi krajem ove godine i predstojećim Zakonom o rodnom identitetu koje će se dogoditi tokom sljedećih par godina. LGBTIQ zajednica je sve vidljivija i organizovanija u borbi za svoja osnovna ljudska prava. Međutim, društveni otpor je i dalje na nedopustivo visokom nivou i velika većina LGBTIQ osoba i dalje živi u konstantnom strahu i skriveno. Bićemo zadovoljni onda kada svaka LGBTIQ osoba u našoj zemlji bude u mogućnosti da živi slobodno u svakom trenutku i na svakom mjestu.

Da li mislite da crnogorsko društvo razumije važnost ovog pitanja? Naposljetku, da li političari uopšte razumiju važnost ovog pitanja ili im ono služi samo za ostvarivanje nekih bodova u procesu EU integracija?

Ne mogu reći da crnogorsko društvo u potpunosti razumije važnost ovog pitanja, odnosno da razumiju svi ili velika većina. Ono što je sigurno jeste da nivo razumijevanja raste iz godine u godinu te da je sve više onih ljudi u našem društvu koji shvataju razloge borbe za osnovna ljudska prava LGBTIQ osoba i sve više nas podržavaju u tome. Ovo je proces koji je prošla svaka zemlja i koji ide brzinom kojom nismo zadovoljni ali brzinom koja je relano moguća s obzirom na kapacitete društva da promišlja i revidira svoje stavove. Neki političari istinski razumiju potrebu i značaj zaštite naših osnovnih ljudskih prava i taj broj iz godine u godinu raste. Kod nekih je i dalje ovo pitanje obaveza na putu EU integracija ali vjerujem da će se vremenom i kod njih razviti svijest o tome da je ovaj proces važan isključivo i samo zbog građana i građanki naše zemlje i da to mora biti primaran motiv za donošenje političkih odluka u tom smislu.

Dana 17. novembra 2018. godine je održan šesti Montenegro prajd u Podgorici. Stiče se utisak da većina građana i dalje ne razumije važnost takvog događaja. Možete li našim čitaocima objasniti važnost Parade i zašto se ona organizuje. Odakle ideja?

Povorka ponosa LGBTIQ osoba je prije svega protest protiv društvene opresije kojoj smo mi izloženi i izložene. Protest kojim se mi koji smo dovoljno osnaženi da budemo vidljivi i vidljive stajemo u odbranu ljudskih prava svih LGBTIQ osoba u Crnoj Gori, posebno onih koje nisu u mogućnosti da stanu u odbranu svojih ljudskih prava. Protest u kojem se suprotstavljamo uguravanju u „naša četiri zida“, porobljavanju većinski prihvaćenim društvenim normama i oduzimanju slobode da budemo to što jesmo. Prajd je događaj u kojem svi učesnici i učesnice dižu glas i staju u zaštitu svake LGBTIQ osobe koja je maltretirana od okoline, od svoje porodice, kolega, nepoznatih i poznatih ljudi… Svake prebijene LGBTIQ osobe, svakog slomljenog nosa i svake slomljene glave onih ljudi iz našeg društva koji su samo htjeli da žive slobodno i ništa nisu uradili da bi im se desilo to što im se desilo. Prajd je protest kojim stajemo u zaštitu svake LGBTIQ osobe, ali i svake osobe koja pripada bilo kojoj drugoj društvenoj grupi čija su prava ugrožena. Prajd je protest za slobodu svih nas.

Sama ideja za organizovanje prajdova u svijetu svoje korijene vuče od Stonvolskih nemira koji su bili su niz spontanih demonstracija LGBTIQ osoba protiv policijske racije koja se dogodila u ranim jutarnjim satima 28. juna 1969. godine u baru Stonewall Innu u Greenwich Villageu u Njujorku. Ova pobuna predstavlja prvi slučaj pobune LGBTIQ osoba u istoriji svijeta protiv progona i smatraju se početkom savremenog LGBTIQ pokreta u svijetu.

Slogan šestog Montenegro prajda je bio „Ne ljubimo lance“. Ovo je možda i najbolja poruka individualizma i otpora masi. Kakva je ideja nalazila iza ovog slogana? Da li je upravo okrenuta ka individuama koje ne žele da budu robovi mase ili ipak imate neku drugu ideju?

Ideja za temu i slogan šestog Montenegro prajda potekla je upravo iz slobodarske istorije Crne Gore i čuvenog Njegoševog čina odbijanja da poljubi lance i izjave „Crnogorci ne ljube lance“. Pedeset LGBTIQ osoba koje su prošle godine bile u organizacionom Odboru Montenegro prajda zahtijevalo je da prošlogodišnji Prajd bude usmjeren upravo na LGBTIQ osobe i da mora oslikavati tri ključne riječi: slobodu, ponos i prkos i da mora ohrabriti i pružiti podršku onim LGBTIQ osobama koje još uvijek nemaju snage da se odupru društvenim otporima. Ovogodišnji prajd je poruka svim LGBTIQ osobama ali i svim ljudima u našem društvu koji su pod opresijom zbog bilo kojeg ličnog svojstva ili statusa da pokidaju lance kojima društvo pokušava da nas veže i da počnu da žive slobodno. Imamo ovaj jedan život čija svaka sekunda je dragocjena i nepovratna i ne postoji niko zbog koga bismo smjeli svoje živote da proživimo neslobodno i onako kako neko drugi od nas to zahtijeva. Sloboda nema cijenu ali ropstvo ima. A ako živimo porobljeno cijenu plaćamo svojim životom.

Da li su zadovoljenja očekivanja prošlogodišnjeg Prajda?

Prošlogodišnji prajd je najznačajniji događaj koji organizuje LGBTIQ zajednica za LGBTIQ zajednicu do sada. Pripreme prajda obilježilo je autovanje mnogih LGBTIQ osoba svojoj okolini i pokazalo da crnogorska LGBTIQ zajednica raste, razvija se i oslanja na podršku koju pružamo jedni drugima. Očekujemo prisustvo onih LGBITQ osoba koje su ne tako davno vjerovale da nikada neće doći na Prajd i to smatramo najznačajnijim uspjehom jer je sam dolazak na Prajd jedan od najhrabrijih koraka koje neko ko je iz LGBTIQ zajednice može da učini. Cijeli program i koncept je bio usmjeren na LGBTIQ osobe te zabavan i sa puno veselih i šarenih sadržaja. Nakon same šetnje smo se okupili u Etno Klubu Sejdefa gdje smo proslavili uspješan Prajd.

Kakva je Vaša vizija crnogorskog društva? U kakvom okruženju biste voljeli da živite recimo 30 godina od danas – 2039.? Da li ćemo razbiti lance do tada?

Želim da tada živim u slobodnoj, građanskoj, bogatoj Crnoj Gori u kojoj svaki stanovnik živi srećno, slobodno, i radi posao koji voli i za koji je plaćen dovoljno da zadovolji sve svoje potrebe i živi bez bojazni o tome hoće li ostati bez novca na kraju mjeseca. Znam da ću tada živjeti u društvu u kojem je svaka lezbejka, gej mušakarac, biseksualna i trans osoba potpuno slobodna i da će svako od nas biti u mogućnosti da bude to što jeste na svakom mjestu i u svako vrijeme bez bilo kakve bojazni da može nešto loše da nam se dogodi zbog toga. Društvu u kojem ćemo biti potpuno pravno izjednačeni sa ostalim ljudima i u kojoj nas niko neće drugačije tretirati zbog naše seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta.

Za kraj, koju poruku biste uputili mladim crnogorcima i crnogorkama koji čitaju Vjesnik slobode, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju?

Dolazite na Prajdove i podržite nas i podržite sve LGBTIQ osobe. Ljudima koji još uvijek nemaju hrabrosti da žive slobodno podrška znači više od bilo čega drugog i samo direktna i vidljiva podrška im može dati hrabrosti da počnu da žive slobodno svoje živote. Zato je važno da izdvojite par sati da zajedno pokažemo da ljudi koji žive skriveno i u strahu nisu sami i da smo svi tu da im budemo podrška, prijatelji koji će im pomoći u teškom procesu autovanja porodicama i ljudima koji ih okružuju. Zajedno možemo da pomognemo mnogim ljudima da žive srećno i da konačno počnu da žive slobodno!

Prethodna objava

Budućnost kanabisa: Prijetnja ili prilika?

Sljedeća objava

Ilija Franeta u finalu takmičenja Evropske resursne banke

Slične objave
Total
0
Share