Idite prema vatri

Kriza crnogorske (ekonomske) stvarnosti

Crnogorsko društvo – istorija najbolje svjedoči – je rijetko ostajalo imuno na globalne potrese, a takav je slučaj i sa ovogodišnjim izazovima koji su...

Sačuvati kapitalizam od „kapitalista“

Nekada je bauk predstavljao izmišljeno biće koje je služilo za plašenje djece kako bi ista ostala poslušna. Sigurno je da biste mogli sa lakoćom...

Kritičarima (neo)liberalizma

Ukoliko ste ljubitelj (ekonomske) istorije onda ste vjerovatno analizirajući poslednjih par decenija, pa i vjekova, uspjeli da zapazite obrazac koji se javlja tokom trajanja...

Oda omladini

Ono u čemu čovjek provede svoju mladost, on na tome i ostari, a ono u čemu čovjek ostari on na tome i umire. Napisati nešto...

Zarobljena država, sumorna dijagnoza

Postoji virus koji razara svaku državu Zapadnog Balkana. Zahvaljujući tom zaraznom i uništavajućem virusu, velika većina stanovnika ovog regiona neće osjetiti bogatstvo ili prosperitet...

Harizmatični populistički komentator, novinar, konzarvativni aktivista i osnivač popularnog američkog desničarskog medija – Breitbart News Network – Andrew Breitbart, (1. februar 1969 – 1. mart 2012), svojevremeno je izjavio “…Idite prema vatri. Ne brinite o tome kako vas zovu. Sve te stvari se kažu protiv vas, zato što žele da vas zaustave na putu. Ali ako nastavite dalje, šaljete poruku ljudima koji su navikli na vas, koji se slažu sa vama. Poruka je da i oni mogu.”

Život, samim tim i društvene integracije osoba sa invaliditetom, zaista i jeste lično, svakodnevno, “koračanje prema vatri”, predrasuda, stereotipa, iracionalnih strahova, koji se najčesće kriju iza “maske” razumijevanja i empatije koju ispoljava većina okruženja bez invaliditeta. Poštovani prijatelji sa invaliditetom, pokušajte recimo, ozbiljno razgovarati sa vašim okruženjem bez invaliditeta o bračnoj zajednici. lica sa invaliditetom i osobe bez invaliditeta. Tokom razgovora u većini slučajeva, biće vam kristalno jasno koliki je procenat ne razumijevanja mogućnosti i potreba populacija osoba sa invaliditetom. Informacije radi, Stiven Hoking koji se smatra jednim od najvećih teoretskih fizičara poslije Ajnštajna, ženio se dva puta i imao troje djece.

Ipak, ovakva empatija, koju sam opisao, nije prepreka za osobe sa invaliditetom, već izazov za borbu kojoj se posvećuje cijeli život svakog pojedinca sa invaliditetom. Razvijenost digitalnih medija i društvenih mreža, u današnjem vremenu, olakšava povezivanje, umrežavanje, saradnju, mobilizaciju i djelovanje, osoba sa invaliditetom. Informacija se prenosi lako, brzo, što omogućava da se na jednostavan način, predstavljaju široj javnosti, aktuelnosti vezane za populaciju osoba sa invaliditetom, kojih u Crnoj Gori, prema rezultatima popisa, ima 11% od ukupnog broja stanovništva. Gdje je lična, svakodnevna akcija, inicijativa, mobilnost, većine mojih saboraca sa invaliditetom? Ona se utopila u “projekat” koji očekuje da dobije “grant”, kako bi trajao par mjeseci a nakon toga opet “trka za novim grantom.” Šta najčešće nedostaje mojim saborcima sa invaliditetom? Nedostaje lična akcija kroz pravljenje “galame”, “buke”, kako bi oni koji su u datom trenutku “tvrdi na ušima” shvatili ozbiljno potrebe i poruke osoba sa invaliditetom. Ko to može biti u datom trenutku “tvrd na ušima”? To može biti nesavjestan komšija koji svom ljubimcu dozvoljava šetanje bez povodca u blizini osobe sa invaliditetom ili ne osjeća odgovornost što njegov kućni ljubimac uneređuje javni prostor za kretanje koji koristi recimo, osoba u invalidskim kolicima. Neophodnost za “galamom” se javlja i kada nevladine organizacije koje, kako oni kažu, brinu o životinjama, “liju suze” nad ugrožavanjem pasa lutalica, pri čemu potpuno zanemaruju potencijalnu opasnost koju pomenuti psi predstavljaju za osobe sa invaliditetom. “Tvrd na ušima” može biti i vozač automobila, koji nehajno ili drsko i bezobrazno, parkira auto na način da onemogućava kretanje lica sa invaliditetom, na javnoj površini. Potreba za “galamom”, kroz lobiranje za interese osoba sa invaliditetom, može se ukazati i prema institucijama sistema, čiji predstavnici u odredjenom trenutku pokažu da su “tvrdi na ušima”, dok razgovaramo recimo na temu usklađenosti obrazovanja i tržista rada, zatim o kvalitetu zbrinjavanja osoba sa invaliditetom kojima je potrebna trajna njega i pomoć u nadležnim državnim institucijama, kao i o društveno ekonomskim dešavanjima koja utiču na pogoršanje životnog standarda građana sa invaliditetom.

Kao osoba sa invaliditetom, ja sam istovremeno kreator “buke i galame” u cilju skretanja pažnje na potrebe populacije kojoj pripadam. Ali, pozitivan rezultat, daje samo i isključivo “horska galama”, što će reći povezivanje i djelovanje sličnih pojedinaca, koji sopstvenim životom, svjedoče aktivizam. Mediji po svojoj prirodi teže za informacijama koje ce držati pažnju gledalaca ili slušalaca. Ovo je veoma važan detalj za svaku osobu sa invaliditetom pojedinačno. Svako od nas, u skladu sa sopstvenim potrebama i afinitetima, može kreirati, sopstveno predstavljanje u medijima ili na društvenim mrežama i time učestvovati kako u lobiranju na lokalnom nivou, tako i u umrežavanju sa pojedincima sličnih afiniteta na nacionalnom (državnom) nivou. Javno lično djelovanje osoba sa invaliditetom u kontestu sukobljavanja mišljenja pa i oponiranja suprotnim stavovima, veoma pozitivno utiče na njihovo samopouzdanje. Istovremeno, otvara javni medijski prostor, da pojedinci i interesne grupe, “skinu maske” u komunikaciji prema osobama sa invaliditetom, tretirajući ih prema njihovom javno izrečenom mišljenju a ne u skladu sa “empatijom”. Pomenuti javni diskurs, može izazvati i oštre verbalne napade na stavove koje zastupa osoba sa invaliditetom, ali to je odličan razvoj događaja. U tom slučaju, poštovani saborče sa invaliditetom, kako kaže Andrew Breitbart “Prestani da se plašiš napada”. Ovakav razvoj događaja bih nazvao potpunom integracijom lica sa invaliditetom u redovne društvene tokove i procese.

Lična hrabrost, je neophodna svakoj osobi sa invaliditetom, pa i njihovim porodicama, jer je, ona, hrabrost, jedini način da prevaziđemo najčešće za naše potrebe, malo zainteresovanu širu društvenu sredinu i da time sebe nametnemo kao što ravnopravnijeg sagovornika sa autoritetom. Zato ću i završtiti sa citatom, Andrew Breitbart, mog alter ega i Spiritus movens, za razmišljanje na temu obrađenu ovim tekstom “Ja sam živ i nastaviću da se borim za ono u šta vjerujem. Jednom kada dođete do te tačke, dečko, vi ste opasni.”


Stavovi u ovom tekstu su isključivo lični stavovi autora/ke, i ne predstavljaju zvanične stavove nevladine organizacije Mreža za globalne komunikacije. Cilj ovih tekstova je podsticanje konstruktivnog dijaloga koji će voditi ka većoj slobodi, odgovornosti i prosperitetu crnogorskog društva.

Prethodna objavaMuzika u službi države
Sljedeća objava‘Oću da idem!

OSTAVITE ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Ovdje unesite Vaše ime

Popularno

Uticaj ekonomskih sloboda na blagostanje žena

Ekonomske slobode, odnosno mogućnost pojedinaca da donosi sopstvene ekonomske odluke, je ključ za uspješan ekonomski i društveni napredak. Mnogobrojna akademska istraživanja su pokazala da...

Roman Jakič: Evropska unija nudi značajne prilike mladima

Na izborima za Evropski parlament koji su održani u maju 2019. godine, Savez liberala i demokrata Evrope (eng. ALDE) u koaliciji sa predsjednikom Francuske...

Sačuvati kapitalizam od „kapitalista“

Nekada je bauk predstavljao izmišljeno biće koje je služilo za plašenje djece kako bi ista ostala poslušna. Sigurno je da biste mogli sa lakoćom...

Preporuka uredništva

Međunarodni indeks vlasničkih prava: Crna Gora na 92. mjestu

Podgorica, Crna Gora - Koalicija za zaštitu vlasničkih prava koju sačinjava preko 100 neprofitnih organizacija iz cijelog svijeta, a sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim...

Ljudska prava na stendbaju

U Skupštini je početkom aprila trebalo da bude usvojen dugo najavljivani Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola čime bi istopolnim parovima u Crnoj...

Učitavanje ljudskih prava u Skupštini Crne Gore

Da li je Crna Gora spremna za krupan civilizacijski iskorak ka ljudskim pravima i slobodama? Jesmo li zaista prvi put pred ovakvim izazovom? Hoće...