U kontekstu promjene posla, potražnje za novim vještinama i sve većom socio-ekonomskom polarizacijom, osnovne i srednje škole imaju ključnu ulogu u pripremi globalnih građana i radne snage za budućnost. Obrazovni modeli se moraju prilagoditi da djecu osposobe za stvaranje više inkluzivnog, kohezivnog i produktivnog svijeta.
Na standardizovani model izravnog učenja koji se danas široko koristi u redovnom obrazovanju uvelike su uticale potrebe prethodnih industrijskih revolucija, kada je masovna proizvodnja jednoobraznih talenata korištena za popunjavanje ponavljajućih, procesno orijentisanih radnih mjesta u ranoj proizvodnji. Inovacije su usmjerile ekonomiju prema novim modelima produktivnosti. Treća i potonja industrijska revolucija uvele su automatizaciju proizvodnje i drugačije vrijednosti.
Ovi novi pokretači rasta stvorili su velike promjene u vještinama potrebnim za doprinos privrede i načinima na koji ljudi rade, postavljajući pitanja o adekvatnosti postojećih obrazovnih sistema u skladu s tim promjenama.
Mnoga će djeca današnjice raditi na novim vrstama poslova koje još ne postoje, od kojih će većina vjerojatno imati povećanu premiju i na digitalne i na socijalno-emocionalne vještine. Uvest će se u potpuno nove poslovne modele čija je radna snaga puno više raspodijeljena. U svijetu koji je sve više povezan, očekuje se da će budući radnici sarađivati s vršnjacima koji žive u različitim dijelovima svijeta, razumjeti kulturne nijanse i, u mnogim slučajevima, koristiti digitalne alate kako bi omogućili ove nove vrste interakcija.
Osam krucijalnih karakteristika u sadržaju i iskustvu učenja identifikovano je za definisanje visokokvalitetnog učenja u procesu tranzicije ka novoj industrijskoj revoluciji:
I
Vještine globalnog građanstva: Uključite sadržaje koji su usredotočeni na izgradnju svijesti o širem svijetu, održivosti i igranju aktivne uloge u globalnoj zajednici.
II
Inovacije i kreativnost: Uključiti sadržaj koji potiče vještine potrebne za inovaciju, uključujući složeno rješavanje problema, analitičko razmišljanje, kreativnost i analizu sistema
III
Tehnološke vještine: Uključite sadržaje koji se temelje na razvijanju digitalnih vještina, uključujući programiranje, digitalnu odgovornost i korištenje tehnologije.
IV
Interpersonalne vještine: Uključite sadržaje koji se fokusiraju na međuljudsku emocionalnu inteligenciju, uključujući empatiju, saradnju, pregovore, liderstvo i društvenu svijest.
V
Personalizovano i samostalno učenje: pređite iz sistema u kojem je učenje standardizovano, temeljeno na različitim individualnim potrebama svakog učenika, i dovoljno fleksibilno da omogući svakom polazniku da napreduje svojim tempom.
VI
Pristupačno i inkluzivno učenje: Pređite iz sistema u kojem je učenje ograničeno na one koji imaju pristup školskim zgradama, u onaj u kojem svi imaju pristup učenju i zato je uključivo.
VII
Učenje temeljeno na problemima i kolaborativno: pređite s procesa na projekt i isporuku sadržaja temeljenog na projektima, što zahtijeva saradnju i vrjednovanje budućnosti rada.
VIII
Cjeloživotno učenje i učenje usmjereno učenicima: pređite iz sistema u kojem se učenje i vještine smanjuju tijekom nečijeg životnog vijeka, u onaj gdje se svi kontinuirano usavršavaju na postojećim vještinama i stječu nove na temelju svojih individualnih potreba.
Čovjekov um je jedan veliki softver i ako nismo u mogućnosti da isti nadogradimo onda dolazimo do određenih prepreka koje mogu da utiču na konkurentnost kada govorimo o tržištu rada. Jedno je sigurno, a to je da je promjena jedina konstanta.
Stavovi u ovom tekstu su isključivo lični stavovi autora/ke, i ne predstavljaju zvanične stavove nevladine organizacije Mreža za globalne komunikacije. Cilj ovih tekstova je podsticanje konstruktivnog dijaloga koji će voditi ka većoj slobodi, odgovornosti i prosperitetu crnogorskog društva.
