Roman Jakič: Evropska unija nudi značajne prilike mladima

Filip Šoć: Svaki pad i neuspjeh trebaju da budu lekcija da sljedeći put budeš pametniji

Video igre već odavno nisu zabava dokonih i "asocijalnih" tinejdžera, već industrija koja svake godine je sve atraktivnija i "bogatija" za nekoliko...

Darko Brkan: Medijska pismenost je najvažnija u borbi protiv lažnih vijesti

Priča o lažnim vijestima i hibridnom ratovanju je sve aktuelnija. Za mladu demokratiju, kakva je crnogorska, ignorisanje ovih tema može biti štetno...

Leopold Ajami: Životne lekcije se kriju u sportovima

Kada biste nekom crnogorskom preduzetniku rekli da je izučavanje filozofije ključno za prosperitet firme, vrlo vjerovatno bi brzo počeo da vam se...

Vesko Garčević: Nemojte prestati da vjerujete u znanje i moć kritičkog razmišljanja

Malo je ljudi u Crnoj Gori koji se mogu pohvaliti tako dinamičnom, raznovrsnom i međunarodnom karijerom kao što to može Vesko Garčević....

Balša Radulović: U Crnoj Gori imamo nevjerovatan broj uspješnih selekcija i pojedinaca

Marv Danfi, legendarni američki trener i član Dvorane slavnih odbojkaša, je odbojku jednom prilikom opisao u sljedećim riječima: "Odbojka je jedan od...

Na izborima za Evropski parlament koji su održani u maju 2019. godine, Savez liberala i demokrata Evrope (eng. ALDE) u koaliciji sa predsjednikom Francuske Emanuelom Makronom je osvojio nevjerovatnih 108 poslaničkih mandata. Vođeni krilaticom “Obnovimo Evropu”, što će se kasnije ispostaviti i kao novi naziv liberalno-demokratske grupacije, evropski liberali su uspjeli da znantno poboljšaju svoj položaj i nametnu se kao treća snaga u Evropi. Tim povodom smo razgovarali sa gospodinom Romanom Jakičem koji ima bogatu političku karijeru i koji je od 2000. do 2004. godine bio poslanik u Evropskom parlamentu upravo ispred Saveza liberala i demokrata Evrope. Gospodin Jakič je rođen u Ljubljani 1967. godini, a u svojoj političkoj karijeri bio je između ostalog i najmlađi poslanik u Skupštini Slovenije nakon prvih demokratskih i slobodnih izbora i nakon raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Funkciju poslanika obavljao je u čak četri mandata u različitim razmacima, a takođe vršio je i funkciju ministra odbrane Slovenije gdje je i predvodio Sloveniji na putu kao evroatlantskim integracijama. Sa gospodinem Jakičem smo se sreli na 2BS Forumu u Budvi gdje je govorio na temu jačanja duhova nacionalizma, i to nas je podstaklo da razgovaramo o budućnosti nacionalizma u ideji Evropske unije, kao i jačanju liberala i budućim izazovima država na prostoru Zapadnog Balkana.

Gospodine Jakič, govorili ste o jačanju nacionalizma i važnosti jačanju demokratskih stubova. S obzirom da su izbori za Evropski parlament iza nas, te da su liberal-demokrate ostvarile fantastičan rezultat, da li mislite da su ideje ekstremne desnice poražene, ili pak i dalje postoji značajna prijetnja koju ne treba lako odbacivati?

Treba biti oprezan zbog toga što je trend rasta ekstremne desnice i dalje pozitivan, iako njihovi rezultati nisu blizu onoga što se u medijima špekulisalo, na veliku sreću. Ukoliko pogledamo konačni rezultat, jasno se da primjetiti da je ta ekstremna desnica dobila plus dvadeset poslaničkih mjesta, dok su recimo neke druge grupacije, dominantno socijal-demokratske, izgubile značajan broj mandata. Ja to zovem banonizacijom Evrope, od koje nam i dalje prijeti opasnost zbog same činjenice da gospodin Banon pokušava da poveže Le Pen, Salvinija, Orbana, Kačinskog, Faraža i druge, i u tom kontekstu vjerujem da nam i dalje predstoji borba protiv ekstremne desnice u Evropi.

Drugo, vrlo je značajno za Evropu to što su ideje liberala i zelenih naišle na veću podršku, pogotovo kada su u pitanju zele- 8 ni jer oni se drže tema kao što su zaštita životne sredine koja je jedna od tema koja izuzetno pogađa mlade ljude jer na kraju, i na veliku žalost, vi mladi ste ti koji će živjeti u svijetu koji je zagađen plastičnim i drugim otpadom. Drago mi je što dolazi do razumijevanja za ove probleme i mentalnog buđenja jer su ljudi počeli da razmišljaju o tome u kakvoj se okolini nalaze i šta rade prirodi. Uz prodor liberalnih ideja, i same te zelene note, jasno je da će sada raspored snaga biti drugačiji, te da će se i prema određenim pitanjima morati praviti kompromis, jer ni Evropska narodna partija (skraćeno EPP) ni Savez socijalista i demokrata (skraćeno S&D) sada neće moći da kreiraju tijela bez učešća liberala i zelenih. Uz to treba imati na umu, da su sa 108 poslanika, liberali danas treća grupacija po jačini što znači da ćemo sada moći da učestvujemo i kroz izvršnu vlast, te će nam omogućiti i implementaciju naših ideja na najvećem nivou. Dodatno, to je dobro i za zemlje Zapadnog Balkana, posebno Crnu Goru, koje aspiriraju ka Evropskoj uniji, s obzirom da su liberali, zeleni i socijal-demokrate među najglasnijim kada je u pitanju proširenje Evropske unije na zemlje Zapadnog Balkana jer bi to moglo pospješiti stabilizaciju same regije.

Da li vidite proširenje Evropske unije kao jedno od pitanja koje će se nalaziti na vrhu agende novog saziva? Kakav je stav liberal-demokrata povodom ovog pitanja, ukoliko uzmemo u obzir neke od izjava koje su plasirali Mark Rute i Emanuel Makron upravo glede daljeg proširenja?

U svakom slučaju će biti jedno od pitanja u novoj agendi. Dodatno, zavisi koje će funkcije zauzeti i sami liberali u izvršnoj vlasti. Teško je vidjeti tok te platforme, a ne vidjeti proširenje kao jednu od tačaka zajedničkog programa. Vrlo vjerovatno će biti ustručavanja jer znate da i Makron ima neke rezerve zbog nekih unutrašnjih problema sa kojima se suočava Evropska unija. Treba imati na umu i raspored glasova jer imamo recimo petnaest liberal-demokrata iz Ujedinjenog Kraljevstva koji su ušli u Evropski parlament, što ih čini drugom najjačom grupacijom unutar ALDE grupe posle Makrona i francuskih poslanika. A opet, imate i druge države, primjera radi Šveđane i ostale koji su uvijek izražavali veliku podršku proširenju. Ne vidim razlog zbog kojeg na kraju ne bismo podržali tu ideju kao što smo je podupirali poslednjih 10-15 godina.

Gotovo sve zemlje Zapadnog Balkana koje aspiriraju prema Evropskoj uniji imaju određene unutrašnje probleme i izazove. Šta su iz Vašeg ugla najveći izazovi sa kojima se zemlje Zapadnog Balkana suočavaju? Dodatno, da li bi prioritet političara trebao da bude sređivanje unutrašnjeg sistema prvo, pa zatim težnja kao Evropskoj uniji ili obratno kako veliki broj ovdašnjih političara misli, a to je da će se problemi riješiti samim ulaskom?

Možda bih bio nekorektan ako ne bih rekao da smo i mi (Slovenija) ušli u Evropsku uniju, a da pritom još nismo riješili problem granice sa Hrvatima, tako da je teško biti pametan. Vjerujem da je dobro ukoliko se neka otvorena pitanja mogu riješiti prije ulaska u Evropsku uniju, i čini mi se da Crna Gora prednjači kada su u pitanju rješavanja tih otvorenih pitanja i izazova. Isto tako vjerujem da bi Sjeverna Makedonija mogla biti vrlo brza uključena u evroatlantske integracije, te da bi mogla biti rame uz rame sa Crnom Gorom, dok Srbija, recimo, mora da odluči da li želi ići u Uniju ili ne želi. Bosna i Hercegovina zbog svojih specifika, na veliku žalost, su i dalje u nekim prvim fazama mogućnosti ulaska. Sada ne bih pričao previše i o Albaniji, Turskoj, Moldaviji i nekim drugim državama jer mislim da to nije stvar ove diskusije iako bi bilo dobrih argumenata zašto bi i tamo taj proces mogao biti važan za pospješivanje daljeg razvoja cijele Evrope. Recimo, djelim stav predsjednika Crne Gore gospodina Đukanovića koji kaže da je jedan od bitnijih elemenata za dalji razvoj ovog regiona upravo rješavanje srpsko-kosovskog pitanja, jer to je ono žarište na kojem je, prvo, fokusirana cijela Evropa, a kao drugo vrlo je važno da to pitanje bude riješeno bilateralno jer će ono značiti da su aspiranti sa zbiljom shvatili integracije i sve promjene koje je neophodno napraviti. Važno je takođe i da država ne uzima zdravo za gotovo određene datume, pa je stoga bitno da ta 2025. godina o kojoj se priča često bude uzeta sa rezervom, te da se države posvete na reformama koje će ojačati njihov demokratski sistem i kapacitete kako bi spremno dočekali ulazak. Šta, recimo, ukoliko bi se datum pomjerio na 2022. godinu, a vi niste spremni? Ukoliko se ispune svi zahtjevi i reforme se sprovedu na najbolji mogući način onda zaista ne mogu zamisliti Evropsku uniju koja bi rekla da sada kada ste sve napravili trebate sačekati pet godina dok vas primimo.

Gospodin Pahor je tokom Foruma je govorio da bi zemlje Zapadnog Balkana trebalo da uđu u Evropsku uniju u paketu? Šta Vi mislite o ovom stavu?

Ja se ne slažem ako je mislio o paketu u smislu da bi države trebale ući zajedno u Uniju. On je definitivno, koliko ga ja poznajem, razmišljao da kaže da bi fokus trebao da ostane na cijeloj regiji. Zvanični stav Slovenije poslednjih dvadeset godina je da je to regata, a ne paket, i da ko prvi pređe ciljnu liniju taj mora biti dio Evropske unije. Vjerujem da nema nijednog slovenačkog političara koji bi sada rekao da treba Crna Gora da čeka Bosnu i Hercegovinu da dođe na isti nivo kako bi Crna Gora mogla da uđe u Uniju.

Gospodine Jakiču, ovaj časopis uglavnom čitaju mladi ljudi za koje vjerujemo da su budući nosioci akademskog, privrednog i političkog bića Crne Gore i zbog toga bismo voljeli da u ovim posljednjim minutima našeg razgovora se malo posvetimo i mladima. Kako mladi u Crnoj Gori mogu doprinijeti daljem razvoju naše države na putu ka Evropskoj uniji? Koja je to njihova uloga, s obzirom da veliki broj mladih ljudi planira da napusti državu, prema podacima RSE čak i do 68% mladih u Crnoj Gori?

To nije samo problem Crne Gore već i puno država na prostoru Zapadnog Balkana gdje se ne vidi neka perspektiva i zbog toga ne treba osuđivati mlade ljude jer oni traže neke nove izazove i bolju budućnost ili život. To ne znači da taj način života nije moguće promjeniti u Crnoj Gori kroz prioritete kojima će se posvetiti država. Ne razumijem da Crna Gora sa svim potencijalima koje ima od turizma ne može napraviti veći standard za nešto ispod 650 hiljada stanovnika, dok recimo jedna Austrija sa svojim zimskim turizmom koji je usko vezan za planinski turizam uspjeva da podigne standard svojih građana. Iako ne volim djeliti savjete, mladi ljudi moraju podsticati starije da dođe do tih reformi što prije i da aktivno učestvuju u njima, te da analiziraju razne dobre modele iz inostranstva koji se tiču zapošljavanja mladih, rješavanja stambenih pitanja i slično. To su pitanja koja se tiču mladih, pitanja koja su okrenuta ka poboljšanju standarda kako bi se mogli početi razvijati u životu. Ja ne bih bacio pušku u kukuruz i samo čekao prvi autobus za napolje, jer ni napolje nije sve potaman. Isto nisam među onima koji će reći da mladi ne treba da idu van jer mislim da je dobro za mlade da se šire po inostranstvu i da upijaju iskustva. Zato je Evropska unija dobra za mlade jer mogu studirati gdje hoće i biti jednaki sa svim ostalim evropskim mladim. Ne treba samo zaboraviti odakle smo došli iako ostanemo van svoje države, a da u situacijama gdje smo u mogućnosti pokušamo da pomognemo svojoj državi. Ja ne vidim problem ako mladi izađu iz države. Veći je problem ako država izgubi kontakt sa njima. To se jednostavno ne smije desiti.

Na kraju, bili ste najmlađi poslanik u Sloveniji nakon raspada SFRJ i učestvovali ste u evroatlantskim integracijama u Sloveniji. Da li je Slovenija imala problema sa naslijeđem komunizma? Primjera radi, neka istraživanja u Crnoj Gori pokazuju da preko 50 procenata mladih misli da je njima država dužna da obezbjedi posao, da mora da izdvaja sredstva za razne pomoći i slično, a čak i 60 procenata crnogorskog budžeta ide na socijalna davanja i plate. Kakvo je stanje u Sloveniji?

Kad se sjetim danas devedesetih, čini mi se da mi nismo očekivali da će to tako biti. Zanimljiv je trend da su sada mladi ljudi ponovo počeli da se okreću ljevici, odnosno više lijevo od socijal-demokrata, tražeći ta prava koja smo mi u suštini imali u periodu Socijalističke Jugoslavije. Interesantno je da se mladi kod nas ideološki identifikuju, naročito intelektualna omladina, sa ljevičarskim stajalištima i to nije slučaj samo sa Slovenijom. Dosta se ta misao počela širiti i po Evropi. To je veliki procenat ljudi koji vjeruje da bi država trebala sve da rješava. U principu država bi trebalo da obezbjedi uslove kako bi do nečega stigli, naročito u oblasti obrazovanja. Mislim da je jedino što treba podsticati od socijalizma to da bi obrazovanje trebalo biti finansirano od strane države, zbog toga što se mora postići visok nivo kvaliteta jer recimo svi fakulteti u Sloveniji koji se nalaze među 500 najboljih u svijetu su finansirani od strane države. U tržišnoj ekonomiji koja je danas dominantna ekonomska paradigma ne možemo očekivati da nam je radno mjesto zagarantovano.

OSTAVITE ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Ovdje unesite Vaše ime

Popularno

Uticaj ekonomskih sloboda na blagostanje žena

Ekonomske slobode, odnosno mogućnost pojedinaca da donosi sopstvene ekonomske odluke, je ključ za uspješan ekonomski i društveni napredak. Mnogobrojna akademska istraživanja su...

Sačuvati kapitalizam od „kapitalista“

Nekada je bauk predstavljao izmišljeno biće koje je služilo za plašenje djece kako bi ista ostala poslušna. Sigurno je da biste mogli...

Roman Jakič: Evropska unija nudi značajne prilike mladima

Na izborima za Evropski parlament koji su održani u maju 2019. godine, Savez liberala i demokrata Evrope (eng. ALDE) u koaliciji sa...

Preporuka uredništva

Kome smeta Paypal?

Zamislite sljedeću situaciju: Uložili ste dosta truda, vremena i energije u savlađivanju programiranja i dizajniranja veb sajtova. Ne želite da radite za...

Danijel Kalezić: Bez slobode nema života

Još od 2013. godine u Crnoj Gori se organizuje Montenegro prajd kao svojevrsna parada hrabrih i slobodnomislećih ljudi koji staju u odbranu...

Socijalni autizam: problem modernog doba

Krenuli ste u šetnju, na posao, na sastanak sa voljenom osobom, stavili ste slušalice u uši i pustili omiljenu pjesmu i izašli...