Antipolitika – moral u politici

Libertarijanizam – ideologija ili životni stil?

Liberalizacija marihuane predstavlja vrlo aktuelnu i zapaljivu temu, posebno za mlađe libertarijance. Iako se čini da je lako zauzeti stav po ovom...

Socijalizam je osuđen na propast

The Nation, koji je s entuzijazmom podržavao svaki totalitarni komunistički režim koji je postojao u prošlom stoljeću (a koji uključuje Pol Potovu...

Povratak u crvenu budućnost

Politiku ljevice je danas veoma teško shvatiti. Ne zbog toga što je ona kompleksna za izučavanje, već zbog toga što je ona...

Crna Gora između velikih sila

Crna Gora je kroz svoju bogatu istoriju često pravila hrabra i važna savezništva koja su za cilj imala njeno opstajanje i jačanje...

Republike bivše Jugoslavije po Lajphartu

Arend Lajphart jedno je on imena prepoznatljivih u novijoj političkoj teoriji, a djelo Modeli demokratije danas se može svrstati u jedno od...

Postoje teme o kojima ili ne želimo da diskutujemo, ili suzbijamo želju da razgovoramo o njima. Polazeći od brojnih tabua, sve do tema kao što je, primjera radi, moral. Apstraktne teme nisu svima omiljene teme za razgovor, no s vremena na vrijeme pojavi se potreba. Kad suviše vremena provodimo u potiskivanju nečega često je potrebna samo jedna mala situacija u kojoj kap jednostavno prelije čašu.

U tome i jeste glavna mana ideje o antipolitici. Postoji limit, tačka lomljenja, granica do koje osoba može ići a da je ne opije moć. Naravno, ta granica varira od osobe do osobe, kod nekih je jedva primjetna, kod nekih je veoma visoko, ili daleko kako se već uzme, ali postoji.

Moć je veoma, veoma nestabilan pojam, kao kameleon koji mijenja boje i moć prosto nalazi za shodno da se kroz vrijeme transformiše. U toj transformaciji moć se veže za ono što ima najviše uticaja u tom trenutku. Za vojsku, naoružanje, ekonomiju, obrazovanje i još mali milion drugih potencijalnih faktora društva. Samim tim ako antipolitika donosi uticaj očigledno je da će sa sobom donijeti i moć. A budući da se i antipolitikom, kao i politikom, bave ljudi teško je zamisliti da nikada neće makar malo prigrliti tu moć. Dakle, ma koliko dobro ideja antipolitike zvučala teško je ostvarljiva, a još teže održiva.

Prvo što se primjećuje je kritika nasilja, kritika rata kao opcije, posebno kada je nuklearni rat u pitanju. Ideja života, a još preciznije ideja da se od smrti treba plašiti, je prilično izražena. Sad, za razliku od brojnih teorija koje ljude generalizuju kao dobre ili loše u ovom slučaju nailazimo na povlačenje određene crte. Da, ljudi su sposobni da čine zlodjela, sposobni su uzeti živote i opravdati to, ali je osnova antipolitike ideja da postoje ljudi sposobni da zanemare taj aspekt ličnosti.

Generalno gledano, kada je ovo u pitanju zaista nema mnogo argumenata protiv teorije. Postoji spoznaja kako negativnih tako i pozitivnih strana ljudske ličnosti. Osim toga, postojanje pacifista samo po sebi je jedna od potvrda ljudske sposobnosti da osudi rat i nepotrebno stradanje.

Rat je, bilo kako bilo, samo jedna od stranica priče. Čak i kada bi cijelim svijetom vladali ljudi koji ne žele ni pomisliti na rat još uvijek ostaju drugi faktori. Faktori kojih se, ruku na srce, veoma teško možemo osloboditi.

Vraćajući se na ideju moći kao vrste opijata lako je složiti se sa tezom da određeni predsjednici uživaju u svojoj dominaciji i nije u tome problem kada je antipolitika u pitanju. Problem je u pretpostavci da su političari ili oni koji imaju ambicije ka politici najviše skloni tom delirijumu, tom demonu kako ga Konrad naziva. Da, političari definitivno imaju svojevrsni odnos sa idejom moći, dominacije i svim drugim povlasticama koje sa tim pozivom dolaze. Da, odabir politike kao zvanja već je dobar pokazatelj te težnje. No, ovo ih ne čini odvojenom vrstom ljudi van okvira svih drugih koji se politikom ne bave direktno.

Nije moguće u potpunosti se ograditi od ambicije ka moći, ambicije ka kontroli, a ni ambicije ka zadržavanju te moći. Govori se o forumima, o javnom izjavljivanju nezadovoljstva stanjem u kojem se neko nalazi, pa nije li to samo po sebi moć? Potreba da kontrolišemo naše živote, našu okolinu, da svijet oko nas učinimo boljim za nas, to su ne samo prirodne već i logične potrebe. Ambicija pokreće najblistavije umove na rad, na napredak, a sa tim dolazi i moć. Ako kažemo da to i nije politička moć, da javno raspravljane o problemima društva nije vid političke moći onda bi bilo prikladno napomenuti da je nekada davno jedan čovjek upotrijebio izraz zoon politikon; te pozivajući se na društvo u kojem je taj čovjek živio izgleda da javne rasprave jesu vid političke moći.

No, čak i kada bi nekako postojala velika grupa ljudi imuna na ideju moći kako se osloboditi svih drugih uvjerenja? Kako se osloboditi bliskosti prema nečijoj političkoj ideji? Svako od nas ima neku sliku o tome kakvo bi društvo trebalo biti. Neko ima izrazito detaljnu sliku, neko ima skicu i osim ako antipolitikom ne treba da se bave oni koji su bili izolovani cijeli svoj život ili iz nekog razloga nemaju nikakvu spoznaju o društvu onda je veoma teško naći nekoga ko je apsolutno objektivan. Šta više osnova za uspješnu realizaciju antipolitike baš i jeste u tome da je vode oni koji su duboko upućeni u situaciju u društvu. Dakle, ma koliko pokušavali bilo bi teško stvoriti sistem gdje svi do jednog u svakoj situaciji stvaraju jednaku distancu od politike i političara.

Nije sve toliko crno, ma koliko skeptični bili kada je održivost antipolitike kao cjeline u pitanju teško je ne složiti sa velikim brojem problema koje Konrad iznosi. Rat jeste besmislen, političari jesu skloni ambiciji, jako civilno društvo bilo bi dobro mjesto za život i politiku sa kakvom se danas suočavamo zaista treba ograničiti. Dodatno, shvatati razlike kao nešto što ne bi trebalo da stvara barijere između ljudi je suštinski sjajna ideja. Stavljati kvalitet ispred kvantiteta bilo bi i više nego poželjno i to ne samo u politici.

Važno je preispitivati odluke političara, ne uzimati ih zdravo za gotovo i prihvatati ih kao nepromjenjljive, ali ne kroz antipolitiku. Ne kroz odbijanje moći već kroz kontrolu moći. Kroz smjenu kadrova na glavnim pozicijama moći, kroz izgradnju kvalitetnih, posebno mladih, intelektualaca sposobnih da spoznaju šta društvu treba.

OSTAVITE ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Ovdje unesite Vaše ime

Popularno

Uticaj ekonomskih sloboda na blagostanje žena

Ekonomske slobode, odnosno mogućnost pojedinaca da donosi sopstvene ekonomske odluke, je ključ za uspješan ekonomski i društveni napredak. Mnogobrojna akademska istraživanja su...

Sačuvati kapitalizam od „kapitalista“

Nekada je bauk predstavljao izmišljeno biće koje je služilo za plašenje djece kako bi ista ostala poslušna. Sigurno je da biste mogli...

Roman Jakič: Evropska unija nudi značajne prilike mladima

Na izborima za Evropski parlament koji su održani u maju 2019. godine, Savez liberala i demokrata Evrope (eng. ALDE) u koaliciji sa...

Preporuka uredništva

Ko će da brani Evropu od nje same?

Ko će da brani Evropu od nje same? Tako bi danas parafrazirali latinsku umotvorinu. "Ova Evropa, u opakoj zaslijepljenosti uvijek spremna sama...

Liberalizam, neoliberalizam i globalizacija

Kada je prije nekoliko godina antiglobalistički pokret izišao iz sjenke, na nasilnim demonstrcijama protiv Svjetske trgovinske organizacije (STO) u Sijetlu, jedna od...

Umjetnička cenzura u Jugoslaviji

Umjetnost ima veliki uticaj na formiranje svijesti; prije svega književnost i film, a nakon njih dolazi muzika i ostale umjetnosti. Međutim, takav...