Učitavanje ljudskih prava u Skupštini Crne Gore

Da li je Crna Gora spremna za krupan civilizacijski iskorak ka ljudskim pravima i slobodama? Jesmo li zaista prvi put pred ovakvim izazovom? Hoće li Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola biti usvojen od strane poslanika u Skupštini Crne Gore “samo” zbog pregovora sa Evropskom unijom ili zbog svoje suštine, vladavine prava i jednakih mogućnosti za sve?

Krenimo redom. Iako se najčešće smatra da Crna Gora nema iskustva sa problematikom pravnog regulisanja statusa LGBT osoba te da je to nešto novo i nepoznato za crnogorsku državu, činjenice ipak govore drugačije. Zvuči nevjerovatno, ali Crna Gora je, tada republika u okviru SFR Jugoslavije, homoseksualnost dekriminalizovala samo nekoliko godina nako što je taj trend otpočeo u SAD. Istopolni odnos dva odrasla muškarca crnogorsko zakonodavstvo je zvanično prepoznalo i prihvatilo čak 1977. godine (zajedno sa Hrvatskom i Slovenijom), dok su ostale države regiona legalizovale i priznale uopšte postojanje gej ljudi gotovo dvije decenije kasnije. Zato ne treba posebno da čudi ni prijedlog Vlade kojim se predviđa zakonsko prepoznavanje zajedničkog života dvije odrasle osobe istog pola, pravo koje većina građana nesmetano uživa samim rođenjem, niti se ovakva politika mora nužno tumačiti kroz prizmu pregovora za članstvo u Evropsku uniju.

Diskusija u Skupštini Crne Gore pokazala je, međutim, licemjeran odnos politike prema istinskoj važnosti ljudskih prava i prema svojim građanima (čitaj: biračima) koji pripadaju LGBT populaciji koja, usput, čini čak do 10 procenata od ukupnog stanovništva. Nimalo zanemarljiv broj građana koji trpi položaj monete za potkusurivanja različitih populizama i podilaženja masi na račun nečijeg života i lične slobode. Tako je čak i ministar za ljudska i manjinska prava Mehmed Zenka govorio o ovom Zakonu kao o svojevrsnom nužnom zlu, „poglavlje 23 (pregovora sa EU) se mora zatvoriti“, naglašava ministar, pravdajući se kako on „voli žene“.

Poslanici opozicije lako su se usaglasili sa ministrom iz redova vlasti. Poslanica Marina Jočić iz Demokratskog fronta (DF) tvrdeći da ne shvata koje je to pravo ugroženo ljudima koji su gej u Crnoj Gori, nastavila je praveći aluzije na jednako nedozvoljeni seksualni odnos i sa životinjama, „da li treba da dozvolimo opštenje s kozama?“ Poslanica istovremeno govori da je nacionalna zajednica kojoj pripada, a broji 30% stanovništva, jednako diskriminisana, ne razumijevajući nedosljednost ove dvije teze koje iznosi u istoj rečenici. Njene kolege su, isto tako, doživjele ovaj Zakon kao pokušaj „uništavanja porodica“ te „obavezu prema Rotšildu i Sorošu“ pokazujući da ni Crnu Goru nijesu zaobišli globalni trendovi jačanja desničarske politike, ekstremizma i populizma, te obračuna sa „novim svjetskim poretkom“ i liberalizmom.

Poslanici većine odoljeli su „slatkorječivoj socijalnoj propagandi i demagogiji“ kako je naveo poslanik Dragutin Papović iz Demokratske partije socijalista (DPS), dok je nejgov klubski kolega apsolvirao diksusiju filozofskim tezama o pojmovima, slobode, ljubavi i boga, zaključujući da je božija ljubav za sva ljudska bića a ne njihove identitete. Na ovaj način, poslanici najveće partije uveli su novu retoriku u svoje javno djelovanje. Ono o čemu se do sada glasno ćutalo i vješto izbjegavalo kroz prepakivanje u plašt ukupnih prava i sloboda svih manjina, konačno je dobilo i svoju, iako iznenadnu, ono ipak veoma jasnu i konkretnu formu otvorenog zalaganja za jednakost građana koji se drugačije osjećaju od većine, a jednako žive, pate i vole.

Nije iznenađenje da je najglasniji zastupnik i podrška ovom Zakonu i jednakim pravima LGBT ljudi, bio poslanik Liberalne partije Crne Gore (LPCG), Andrija Popović. On je, kao jedini predsjednik neke partije koji je učestvovao na svim Montenegro Prajdovima u Podgorici, sa jednog od njih poslao jasnu poruku političke odgovornosti i pozvao predsjednike države, Vlade i Skupštine da budu uz svoje građane na Prajdu. „Takvim gestom bi se znatno smanjilo crnogorsko vremensko zaostajanje u odnosu na razvijene države svijeta u pogledu pokazivanja javnosti činjenice da LGBT osobe postoje i da im pripadaju ista prava kao i ostalim građanima“ te da je pravi trenutak da se dokaže jedno od najvećih crnogorskih bogatstava – naša raznolikost i dodaje da nije vrijeme za kalkulsanje i podilaženje određenim slojevima stanovništva. Koliko je teško zamisliti ovakve riječi iz usta svih političkih lidera i koliko je lako zamislivo resterećenje koje bi takve riječi donijele crnogorskom društvu.

Čini se da ovdje nastaje dilema koja nije nepoznata, da li je politika vještina mogućeg i održanja na pozicija moći ili je politika plemeniti posao permanetne edukacije, prosvjetiteljstva i „guranja“ društva naprijed? Neko bi rekao da se ovdje očituje razlika između politikanta i ozbiljnog političara – državnika. Ovo je najočigledniji primjer na kojem se pokazuje istinska spremnost da se prihvati ideja liberalne države i prava građana ili pak demagoške parole koje traju dok su uključene kamere. Drugim riječima – licemjerije.

Crna Gora, jasno je, još uvijek nije u potpunosti spremna da bezpogovorno prihvati i poštuje svaku različitost a posebno u smislu istopolnih zajednica. Crnogorsko društvo je od 2010. godine, kada je pitanje LGBT prava snažnije aktuelizovano, dostiglo relativno visočiji stepen tolerancije LGBT osoba kao sastavnog dijela društva. Ovo su potvrdile i posljednje Povorke ponosa u Podgorici koje su protekle bez ikakvih incidenata ili tenzija. Štaviše, ovo pitanje više i nije ekskluziva koja je zaslužila naslovnicu bilo kojeg štampanog medija. No, nakon nedavnog ponovnog suočavanja sa „baukom“ homoseksualnosti kroz Zakon o partnerstvu lica istog pola, pokazali su se kao veoma žilavi ostaci mržnje, netrpljivosti i neprihvatanja koji lako mogu odvesti u pogrešan smjer. Zanimljivo je, ipak, da je ovaj period obilježilo i „autovanje“, odnosno javno deklarisanje velikog broja LGBT osoba, na javnim događajima, okupljanjima, na televizijama ili pres konferencijama, te da je ovo prošlo bez posebno upečatljivih reakcija većine. Ako se kaže da je „dosadna“ država i srećna država, da li se naslućuju neki srećniji dani za LGBT populaciju? Na ovo će najbolje odgovoriti mladi gej ljudi koje će u svakodnevici koju žive, društvo, porodica, prijatelji, okruženje, prihvatiti ili neće.

Da li će LGBT osoba na javnom mjestu iskazati svoju ljubav prema osobi koju voli, ne bi trebalo biti pitanje o kojem odlučuje bilo ko. Ako neko ne smije da iskaže ljubav prema osobi koju voli, taj neko ne smije da živi slobodno. Držanje za ruku, zagrljaj ili poljubac dvije osobe istog pola se suštinski ne razlikuje od držanja za ruku, zagrljaja ili poljupca dvije osobe različitog pola koje gledamo svakodnevno svuda. Svako ponašanje koje ne ugrožava integritet ili prava drugih građana aposlutno je dozvoljeno i mora biti zaštićeno, bez obzira da li se to nekome dopada ili ne.

Deklarativno, niko u ovom društvu ne želi da naša država bude društvo neslobodnih ljudi. Međutim, ako se osvrnemo na istraživanja Ministarstva, na čijem čelu je ministar Zenka, ona pokazuju da čak 47% visokoobrazovanih mladih ljudi, studenata, ne bi zasnovalo porodici sa osobom druge religije. „Nema potrebe da se spajamo… ljubav je važna, ali obraz i poštenje i vjera su važniji od ljubavi“, iskren je jedan od anketiranih mladića. Da li ovako porazni rezultati zapravo govore dubokoj suštini našeg društa, drugačijom nego što smo spremni da je vidimo i razumijemo? Šta možemo očekivati ako ovakve stavove pokušamo da uklopimo sa idejom prava na zajednički život osoba istog pola? Raznorodna istorijska iskustva Crne Gore sa novim i drugačijim daju nadu da ova priča ipak može da ima srećan kraj, za one kojih se ovo zapravo i tiče.

Na kraju nameće se i zanimljiva pretpostavka za pažljivog posmatrača gore pomenute diskusije u Skupštini koja nas je i dovela do ovdje: Koliko bi se razlikovao tok diskusije i odnos poslanika, ali i ministra, prema ovom pitanju da među njima sjedi barem jedan javno deklarisani homoseksualac? Koliko bi i kakvog utiska i na Skupštinu i na javnost ostavilo kada bi taj poslanik, toga dana, govorio iz prvog lica jednine, kada bi Zakonu diskutovao sa „Ja“ i sa „Mi“? Ovo, moguće je, važno pitanje za sve građane, zasigurno i posebno jeste važno za građane koji se osjećaju kao gej, lezbejke, biseksualne ili trans osobe, i najbolji odgovor mogu dati baš oni.

OSTAVITE ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Ovdje unesite Vaše ime

Popularno

Roman Jakič: Evropska unija nudi značajne prilike mladima

Na izborima za Evropski parlament koji su održani u maju 2019. godine, Savez liberala i demokrata Evrope (eng. ALDE) u koaliciji sa predsjednikom Francuske...

Uticaj ekonomskih sloboda na blagostanje žena

Ekonomske slobode, odnosno mogućnost pojedinaca da donosi sopstvene ekonomske odluke, je ključ za uspješan ekonomski i društveni napredak. Mnogobrojna akademska istraživanja su pokazala da...

Sačuvati kapitalizam od „kapitalista“

Nekada je bauk predstavljao izmišljeno biće koje je služilo za plašenje djece kako bi ista ostala poslušna. Sigurno je da biste mogli sa lakoćom...

Preporuka uredništva

Uticaj ekonomskih sloboda na blagostanje žena

Ekonomske slobode, odnosno mogućnost pojedinaca da donosi sopstvene ekonomske odluke, je ključ za uspješan ekonomski i društveni napredak. Mnogobrojna akademska istraživanja su pokazala da...

Sačuvati kapitalizam od „kapitalista“

Nekada je bauk predstavljao izmišljeno biće koje je služilo za plašenje djece kako bi ista ostala poslušna. Sigurno je da biste mogli sa lakoćom...

Međunarodna koalicija: Pet godina neupsjeha – Otvoreno pismo direktoru SZO Dr. Tedros Ghebreyesus

Podgorica, Crna Gora - “Pet godina neuspjeha!” – To je poruka koja je proslijeđena novom direktoru Svjetske zdrastvene organizacije Dr. Tedros Ghebreyesus-u u okviru...